Tekst je dio Specijalnog dodatka ”20 godina crnogorskog sporta”. Izdanje je dostupno na linku.
Kada se osvrnemo na ovih dvadeset godina nezavisnosti Crne Gore, shvatamo da istoriju ne pišu samo hladni datumi. Pišu je ljudi – čistom emocijom, krvavim odricanjem i kucanjem srca na terenu. Za male narode, sport nikada nije bio obična igra. On je naše najčistije ogledalo duše, prkos i dokaz da veličina jedne nacije ne leži u teritoriji, već u hrabrosti njenih kćeri i sinova.
Prije medalja, želim iskazati najdublje poštovanje i zahvalnost prethodnim generacijama koje su nam donijele sveto pravo da se borimo pod sopstvenom zastavom. Bez njihovih temelja, naša generacija ne bi imala priliku da se uzdignute glave takmiči sa cijelim svijetom.
Za mene lično ovaj put je počeo vatrene 2006. godine. Imao sam čast da u Moskvi osvojim srebrnu medalju i donesem prvu evropsku medalju za nezavisnu Crne Gore. Taj trenutak je probio led. Već 2008. godine magična Malaga naših vaterpolista popela je “ajkule” na krov Evrope. Nizala su se čuda, pa je 2011. godina donijela moju vicešampionsku svjetsku titulu u džudou u Parizu, dok je kruna stigla 2012. godine kroz olimpijsko srebro naših lavica u Londonu, koje vječno sija dijamantskim sjajem, obasjavajući put budućim generacijama. Zaokružujući taj krug, ponosan sam što sam i krajem prošle godine, na svjetskoj veteranskoj sceni u Parizu, još jednom osvojio zlato– kao dokaz da se za Crnu Goru bori dok god srce kuca.
Naš ponos kovali su svi: fudbaleri koji su pod Goricom rušili velesile, košarkaši na svjetskim smotrama, rukometaši u bespoštednim evropskim bitkama i odbojkašice koje su ispisivale istoriju. Jednako snažno, ponos su dizali i individualni heroji – atletičari koji su preskakali istorijske visine, bokseri beskompromisnog srca, sjajni tekvondisti, naši karatisti koji u kontinuitetu drže evropski i svjetski vrh, kao i jedriličari koji su s hercegnovskog i tivatskog mora stigli do olimpijskih visina, nepokolebljivi strijelci i teniseri na globalnoj sceni.
Hvala našim vjernim navijačima koji su proživljavali svaku pobjedu i svaki teški poraz, kao i svim privatnim firmama i kompanijama koje su uložile u sport i dale dio sebe kako bi naša mladost imala uslove za rad.
Međutim, da ovo ne bi bili samo prigodni hvalospjevi, moramo otvoreno pogledati istini u oči. Sportska staza prečesto je trnovita iza kulisa, a problemi su duboko ukorijenjeni u lošim zakonskim rješenjima. Zbog takvog sistema, Crnogorski olimpijski komitet nikada u državi nije dobio status kakav zaslužuje. Uprkos tome, COK je – bar u mom slučaju, ali i danas kroz rad sa novim generacijama – uvijek bio i ostao istinski partner i pravi oslonac sportistima.
Zato sa ovog mjesta upućujem dvije jasne, direktne i ključne poruke za dane koji su pred nama:
Poruka funkcionerima i donosiocima odluka: Vaše fotelje i mandati su prolazni, a snovi i proliveni znoj naše đece su doživotni. Vi niste vlasnici crnogorskog sporta, niti sudije dječijih sudbina – vaša jedina dužnost je da im služite i da im budete štit. Prestanite da koristeći administrativne barijerama ličnim sujetama lomite krila našim takmičarima. Popravite zakone i stvorite sistem u kojem se medalje više neće rađati iz golog inata i prkosa sportista, već iz stabilne podrške države. Budite vjetar u leđa, a ne zid o koji se lomi naša mladost!
Poruka đeci i budućim šampionima: Gledajte u grb na dresu, trčite sa srcem i nikada ne dozvolite da vam bilo koji funkcioner ili loš sistem sruši san. Kada naiđete na nepravdu, neka vam to ne slomi krila, već neka vam da dodatnu snagu. Zapamtite za cijeli život: uopšte nije bitno odakle dolazite, već je jedino bitno ono po šta ste krenuli. Mi stariji smo tu da se borimo za vas i da vam budemo štit, a vaš jedini zadatak je da volite sport, igrate fer i vjerujete da iz naših malih sala možete pokoriti čitav svijet. Vi ste jedina prava i čista budućnost Crne Gore!
Dok koračamo u treću deceniju sportske nezavisnosti, čuvajmo zajedništvo, popravimo zakone, podržavajmo našu mladost i vjerujmo u njih, jer oni su najljepša razglednica koju Crna Gora šalje svijetu.Za još mnogo godina ponosa, za našu mladost, za Crnu Goru!
