Tekst je dio Specijalnog dodatka ”20 godina crnogorskog sporta”. Izdanje je dostupno na linku.
Ove godine, kada slavimo dvadesetu godišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore, takođe slavimo i dvadeset godina od kako se naši sportisti samostalno takmiče i na svim svjetskim takmičenjima uključujući i najveće i najznačajnije takmičenje, a to su naravno olimpijske igre.
Kao sportista imao sam izuzetnu čast i privilegiju da Crnu Goru predstavljam tri puta na Olimpijskim igrama, što je svakako nestvarno i nezaboravno iskustvo. Biti olimpijac koji predstavlja svoju zemlju na OI je san svakoga sportiste i vrhunac sportske karijere.
Vratiću se, na kratko, na tu 2012. godinu i moj prvi nastup na Olimpijskim igrama u Londonu, kada sam prvi put osjetio duh olimpizma i zajedništva, jedne nevjerovatne atmosfere đe je cijela olimpijska reprezentacija disala jednim plućima…
Sjećam se nevjerovatnih nastupa naših zlatnih lavica, ajkula i ostalih takmičara iz pojedinačnih sportova… Atmosfera između mečeva i nastupa je bila nevjerovatna. Ja sam lično osjećao ogromno zadovoljstvo što sam u tom trenutku bio među našim najboljim sportistima i što sam i sam imao priliku da izađem na prepun olimpijski stadion u Londonu i odmjerim snage sa najboljim svjetskim bacačima diska toga vremena, a kasnije i na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru i Tokiju.
Ono što svakako vrijedi pomenuti jeste način na koji su naši sportisti izgradili reprezentativni karakter baš onakav kakav on zapravo i jeste.
Snažan, jak, nepokolebljiv nastup… hrabra i odvažna borba protiv bilo kojeg protivnika, fer plej i respekt prema svima, baš onako kako su nas učili da je potrebno imati i čojstva i junaštva da bi svaka pobjeda bila besprekorno čista kao što je naša ljubav prema reprezentativnom dresu i grbu Crne Gore.
Na kraju bih zahvalio svim građanima Crne Gore za svu ljubav i nesebičnu podršku koju daju našim sportistima tokom svih proteklih godina i decenija.
