Tekst je dio Specijalnog dodatka ”20 godina crnogorskog sporta”. Izdanje je dostupno na linku.
Kada jedrite, satima ste sami na moru, izloženi vjetru, talasima, suncu ili hladnoći, i u toj samoći brzo naučite najvažniju lekciju: na moru nema improvizacije. Svaki pokret ima svoju težinu, svaka odluka kroji vašu sudbinu, a jedrilica savršeno odgovara samo onda kada ste potpuno prisutni. Ipak, u toj prividnoj samoći na morima i regatnim poljima širom svijeta, nikada se nijesam osjećao sam. Svaki put kada bih pogledao u jedro, znao sam ko sam, odakle dolazim i pod kojom zastavom plovim.
Ovaj značajan jubilej, 20 godina od obnove nezavisnosti naše Crne Gore, za mene ima i duboko ličnu, sportsku simboliku. Moje sazrijevanje kao čovjeka i kao sportiste teklo je paralelno sa rastom naše sportske nacije. Od Londona 2012. godine, preko Rija i Tokija, pa sve do Pariza 2024, imao sam čast da kroz četiri olimpijska ciklusa svjedočim kako jedna mala zemlja na mapi svijeta postaje simbol nevjerovatne snage, karaktera i dostojanstva kojim predstavljamo svoj dom. U našem sportu živi tradicionalno čojstvo i junaštvo – pretočeno u borbu na borilištima, i obavezno viteško poštovanje protivnika.
Nastup pod crnogorskom zastavom je emocija koju je teško pretočiti u jednostavne riječi. To je onaj osjećaj kada na otvaranju Olimpijskih igara koračate iza naše zastave, svjesni da iza vas stoji svaki kamen, svaka uvala Boke, svaki čovjek koji vjeruje u vas. Ali to je i ogromna odgovornost. Sport me je naučio istrajnosti – da se ne boriš protiv drugih, već za sebe, za svoj tim, za svoju zemlju. Naučio me je da se poštuje protivnik, ali još više vlastiti san.
U protekle dvije decenije, crnogorski sport je ispisao istoriju protkanu brojnim sportskim uspjesima, suzama radosnicama i trenucima koji su nas ujedinili. Iza svakog tog uspjeha stoje sati, dani i godine rada, istrajnosti i borbe sa samim sobom, i prije svitanja. Upravo u toj borbi rađa se snaga karaktera koja krasi naše sportiste.
Danas, dok već uveliko teku pripreme za Los Anđeles 2028. godine, na sport i našu ulogu gledam sa još većom zrelošću. Naša dužnost nije samo da jurimo rezultate i sekunde, već da preuzmemo odgovornost za razvoj sistema i budućih generacija. Ovaj jubilej je podsjetnik da smo izgradili prepoznatljiv sportski identitet, ali i podstrek da glas sportista bude još glasniji u kreiranju rješenja za budućnost.
Postoje destinacije na svijetu sa idealnijim uslovima za jedrenje, ali najčistiju povezanost i mir uvijek osjetim kod kuće, u Herceg Novom. Tu sam naučio da čitam vjetar i more. Vjerujem da i naša Crna Gora, baš poput vještog jedriličara, ima mudrost i snagu da prepozna svaki maestral i izdrži svaku buru.
Na nama je da nastavimo da vjerujemo u pozitivan ishod, da radimo neumorno i da jedra držimo visoko podignuta. Vjerujem da će crnogorski sport nastaviti da raste, da će nova imena nositi našu zastavu još dalje.Za još mnoga ponosna svitanja i pobjede pod našom zastavom.
