Navijanje dijela publike kojem smo svjedočili sinoć tokom finalne utakmice Kupa Crne Gore u Podgorici, između FK „Budućnost” i FK „Dečić”, zaslužuje najoštrije osude. Takvim skandiranjima nije mjesto na terenu, a pogotovu ne u Crnoj Gori, koja je oduvijek bila i biće primjer lijepog suživota svih, bez obzira na vjeru, naciju, političko ili bilo koje drugo opredjeljenje.
Na borbu protiv ovakvih i sličnih pojava svakako nas obavezuju i temeljna načela i principi olimpizma. Sinoćni meč trebalo je, pored značaja koji ima za fudbal i sport u našoj zemlji, da predstavlja i početak vraćanja normalnom životu, nakon više od godinu dana.
Sport je, kao što često i naglašavam, ono što nas ujedinjuje u svim našim različitostima. Čestitam timu „Budućnosti„ na duploj ovosezonskoj tituli, uz nadu da će nastaviti da inspirišu radost i dobro u Podgorici. Čestitam i FK „Dečić” na sjajnoj sezoni ali i njihovim navijačima i rukovodstvu na suzdržanosti i trpeljivosti.
Navijanje sinoć bio je ružan izuzetak, a ne pravilo i vjerujem da će tako i ostati.