Tekst je dio Specijalnog dodatka ”20 godina crnogorskog sporta”. Izdanje je dostupno na linku.
Prva smo generacija koja je nastupala za vaterpolo reprezentaciju Crne Gore, što je bila velika čast, a nastup za svoju državu ne može se mjeriti sa igranjem u klubu. Zaista je to bio lijep i fantastičan period – u Malagi na Evropskom prvenstvu. Prošlo je 18 godina od tog uspjeha koji je odjeknuo kao bomba.
Imao sam sreću, čast, priveleguju da budem i dio olimpijskog tima koji je osvojio srebrnu medalju 2004, a nakon osvojenog zlatnog i bronzanog odličja, sa Crnom Gorom, iako to mnogi nijesu očekivali jer smo u Španiju stigli kao debitanti, došli smo do krova Evrope. Imali smo ogromnu energiju, a mislim da je Malaga poslije svima nama obilježila karijere. Zbog toga svi pamtimo i sjećamo se učešća na šampionatu Evrope.
Čini mi se da je tada sport bio u boljoj situaciji nego danas, zašto – to je pitanje za ljude koje rade u Savezima. Da li se moglo bolje i to je pitanje.
Imali smo početne uspjehe u svim sportovima i rukometašice i mi, fudbaleri… Zamajac je bio lijep i lijep period i nadam se da će se to ponoviti. Jer, nakon toga je malo splasnulo, a mislim da smo svi generalno mogli više. Ali, šta bi bilo – kad bi bilo. Od toga nema vajde – da analaziramo jer je to sada istorija. Ali, treba da smo ponosni jer smo bili prvi ambasadori crnogorskog sporta 2006. godine. Ta ekipa koja je tada stasavala u državnoj zajednici i kroz mlađe kategorije, ali i u maloj bazi, opet mislim da je mogla više da napravi. Sjećam se i prve generacije fudbalera, bili su po Evropi, sad, opet vidim da i mladi idu u reprezentativne klubove, vidio sam ih, konkretno u Partizanu, što mi je drago – da se opet nešto zavrti. Jer su uglavnom naši igrači i to preko Budućnosti išli u orbitu. Dakle, imamo talenata, a da li dobro radimo, to je pitanje za struku, kao i to kolike su nam realne mogućnosti, kava nam je infrastruktura… Ima milion faktora.
Olimpijske igre su vrhunac karijere, najveće sportsko takmičenje i sam dolazak za sve male zemlje, sa koliko god učesnika, je veliki uspjeh. A ako ste još konkurentni – kao rukometašice u Londonu i osvojite medalju… To je već takav uspjeh da ne može preko toga. Mi smo, što se tiče moje generacije, stali na korak do medalje. Da li je moglo ovako ili onako – lako je poslije bitke biti general. Očito da nijesmo mogli, a bili smo blizu u Pekingu i Londonu. Već u Brazilu, čini mi se da smo bili bili ekipa koja je prošla zenit. Na tom posljednjem turniru igrali smo toplo-hladno i nijesmo uspjeli. Moja generacija je imala nesreću da tri puta bude četvrta, ali se nadam da će neka druga biti bolja i da će donijeti medalju vaterpolu. Volio bih, naravno, da bude više medalja u svim sportovima. Ne samo u vaterpolu, nego da pričamo o četiri pet medalja, iako smo mala zemlja. Mislim da je za to važno da se napravi jača strategija i to za sve sportove. Da li možemo finansijski i infrastukturno da ispratimo – to je pitanje i opet se vrtimo na dva, tri ista pitanja.
Sport mi je donio medalje, lične nagrade, satisfakciju, oblikovao me, izgradi put i uticao da u teškim momentima pokažem karakter. Upoznao sam i druge ljude, kultura, stvarao prijateljstva i sve druge benifiti koje sport donosi. I ne žalim ni za čim. Možda sam neke stvari mogao drugačije, možda sam ponekad izgubio u sportskom, ali sam sa druge strane neke stvari završio, raščlanio i tako dalje. Na kraju dođeš do toga da kažeš tako je moralo da bude, jer, prosto, neke druge stvari su mi se otvorile.
U sportu nema formule, a sve generacije koje dolaze su drugačije.
Na primjer, mojoj generaciji ili starijm mnoge stvari nijesu bile dostupne. Ali, koliko god da je nekad teško, treba naći način za neki drugi model i motivaciju mladih, koji se, očito, ne motivišu na način na koji smo se mi motivisali. Treba pratiti kako razmišljaju i da im se malo podredimo. Generalno, nije to samo u Crnoj Gori tako nego u većem dijelu Evrope – svi imaju isti problem što se tiče mladih. Znači, treba se prilagođavati vremenu u kojem živimo. A u sportu svi želimo da dođemo do vrha. Tome stremimo, zar ne.
